Segmenti i područja projektnog istraživanja su: 

1. Osječka dramska kazališna kritika kao ogledalo kulturnog identiteta (1945.–1990.) (voditelj izv. prof. dr. sc. Alen Biskupović): Istraživanje se bavi novinskom kazališnom kritikom u Osijeku od 1945. do 1990. godine s ciljem razumijevanja njezine estetske, ideološke i kulturne funkcije u lokalnom kontekstu. Cilj je izraditi sveobuhvatnu analizu dramske kazališne kritike i kritičara te njihove uloge u oblikovanju kulturnog identiteta Osijeka te doprinijeti razvoju nacionalne baze znanja o kazališnoj kritici kao nematerijalnoj baštini. Za sada ne postoji sustavno istraživanje dramske kazališne kritike u danom periodu u Osijeku. Istraživanje ima potencijal postati model za srodne analize u drugim hrvatskim gradovima (stvaranje nacionalnog registra kazališne recepcije).

2. Očuvanje, promocija i popularizacija slavonskog tradicijskog glazbenog identiteta (voditelj doc. dr. sc. Zdravko Drenjančević): Proučavanje glazbenog nasljeđa Slavonije koje se bazira na istraženom umjetničkom glazbenom opusu nadahnutom slavonskim melosom. Znanstvena istraživanja objedinit će dva različita, ali spojiva područja: glazbenu baštinu i umjetničku glazbu. Istražit će se bogat i raznolik glazbeni opus skladatelja 20. stoljeća, u kojemu se očituje prisutnost slavonskog melosa, a koji je podložan dodatnim istraživanjim.

3. Analiza i valorizacija graditeljske baštine istočne Hrvatske (Slavonija, Baranja, Srijem) (voditeljica izv. prof. dr. sc. Margareta Turkalj Podmanicki) s ciljem njezina pozicioniranja u širem kontekstu srednjoeuropske kulturne i arhitektonske baštine. Istražuju se objekti od lokalnog i regionalnog značaja (vjerski, gospodarski, urbani, fortifikacijski sklopovi), uključujući i povijesne vinske podrume. Dosadašnja istraživanja pojedinih lokaliteta provedena su parcijalno, bez cjelovite sinteze i uključivanja suvremenih metoda dokumentiranja i valorizacije. Europske paralele nisu sustavno analizirane, osobito u kontekstu održivosti i identiteta prostoru.

4. Vizualno kazalište u Hrvatskoj (voditeljica izv. prof. dr. sc. Katarina Žeravica): Istražuju se vizualni elementi kao nositelji igre i vizualni elementi u kazalištu (lutka, scenografija, kostimografija, svjetlo). Radi se analiza povijesne i suvremene građe hrvatskog lutkarskog i izvedbenog izraza u svrhu skupljanja i analize materijala kao temelja budućih povijesnih pregleda hrvatske scenografije, kostimografije, lutkarskog oblikovanja i tehnologije. U Hrvatskoj nedostaje teorijske literature o temi te se prikupljanjem građe i uspostavljanjem digitalne platforme omogućuje pristup do sada vrlo malo istraženom području.

5. Dramske adaptacije Zapadnog književnog kanona (voditeljica izv. prof. dr. sc. Željka Flegar Jopp): Istraživanje suodnosa tradicije i suvremenosti na primjeru dramske književnosti i adaptacija već usvojenih i afirmiranih dramskih obrazaca (poetika, žanrova, tekstova) Zapadnog književnog kanona, ispitujući njihovu relevantnost u današnjem društveno-političkom kontekstu. Istraživanje će identificirati, arhivirati i analizirati dramske adaptacije u svrhu održivosti i društvene relevantnosti svjetskog i nacionalnog kanona i transnacionalnih poetika književno-dramske prakse. Ovakva građa nije usustavljena i nedostaje domaće literature.

6. Transkulturalne srodnosti u izvedbenim umjetnostima i kulturi (voditelj prof. dr. sc. Leo Rafolt): Istražuju se kulturni prijenosi, susreti i hibridizacije, pseudo-asimilacija u kontaktu različitih kulturnih tradicija – u tri konteksta: post-ovisnom južnoslavenskom (Alpe-Dunav-Jadran), euroazijskom i postkolonijalnom afričkom. Izvedba se promatra kao prostor susreta između lokalnog i globalnog (glokalnog), odnosno tradicionalnog i suvremenog, stabilnog i mobilnog identiteta. Radi se komparativna analiza izvedbenih praksi, vizualna etnografija, studije slučaja i primjenjuju kvalitativne metode. Projekt posebno adresira pitanje kako izvedbene umjetnosti (kazalište, ples, glazbeni ritual, tijelo u performansu) služe kao medij pregovaranja identiteta u prostorima koji su obilježeni migracijama, kolonijalnim i postkolonijalnim nasljeđem, ratovima, hibridnim jezičnim i kulturnim strukturama, te suvremenim izazovima održivosti.

7. Primjena umjetne inteligencije (UI) u očuvanju jezičnoga identiteta (voditelj izv. prof. dr. sc. Borko Baraban): Istraživanje se bavi mogućnostima i ograničenjima primjene umjetne inteligencije u hrvatskome jeziku, jezičnim identitetom i jezičnom politikom za male jezike, digitalnom pismenošću i UI u jezičnoj svakodnevici, dijalektima i narječjima, normativnošću i nastavom jezika te jezikom i istinom u doba algoritama kako bi se došlo do usustavljivanja i smjernica upotrebe umjetne inteligencije u hrvatskom jeziku.